Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Pišite bez straha po zidovima! Na sastancima, kod brainstorminga, planiranja, kao putokaze ili kod kuće! Savršena igračka za djecu! smiley Ne ostavlja tragove na zidu. Grafiti folija se sama drži na bilo kojoj podlozi.

Pisci na mreži - Franjo Nagulov

Pisci na mreži, srijeda, 28. rujna 2022. od 17 do 18:30 sati

 

Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!

 

Gost 117. programa Pisci na mreži bit će Franjo Nagulov, pjesnik, romanopisac, kritičar, ukratko autor kojem je „stalo do zdravlja čitatelja, bez obzira što je njih tako malo, a autora tako mnogo“. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Franjom Nagulovim, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Franjom Nagulovim, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Franji Nagulovu da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

Franjo Nagulov, Izbor iz poezije, 2022.

Franjo Nagulov, Bilo jednom na divljem istoku, izbor, 2022.

 

Poveznice

https://elektronickeknjige.com/autor/nagulov-franjo/

https://zivadosada.wordpress.com/franjo-nagulov/

https://magazin.hrt.hr/kultura/knjizevnik-nagulov-hrvati-ne-stoje-dobro-s-citanjem-a-skolska-lektira-je-zastarjela-2696110

https://express.24sata.hr/autori/franjo-nagulov-6887/

 

Voditelji programa Pisci na mreži

Mirela Barbaroša-Šikić, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO


Franjo Nagulov

Ponornice': Od Gorgije i Arpa do Valderame i Messija

Krešimir Bagić, Ponornice, MeandaMedia, Zagreb, 2021.

 

U The Well Wrought Urn iz 1947., američki književni kritičar Cleanth Brooks piše o herezi parafraze u poetskom iskazu, jer je forma neodvojiva od sadržaja. Što je, međutim, s poigravanjem parafrazom? Potpada li ono pod literarnu herezu ili herezu civilizacijske dijakronije? Najvažnije od svega: imamo li pravo na literarnu herezu gledati kao na poetički isplativu činjenicu? Ako je suditi po zbirci Ponornice, novom pjesničkom naslovu književnika, književnoga kritičara i stilističara Krešimira Bagića (1962), odgovor je, osobito na potonji upit, potvrdan. Ako je dakle suditi prema rukopisu čiji subjekt, kako stoji u šestom tekstu (što je, parafraziranjem sofista i skeptika Gorgije Leontinca, dijelom potvrđeno i u osmom), odbija vjerovati u “lekcije iz povijesti”. To se odbijanje u devetom tekstu (jednom od tekstova pisanih u formi dijaloga) proširuje i na skepticizam prema angažiranoj književnosti, premda je semantički, barem prividno, istom suprotstavljen četrdeset i treći tekst, zapis kojim je dana kritika prema patriotskom parolaštvu. Osamdeset i treći tekst, međutim, ostavlja otvorenom mogućnost opredijeljenosti za estetiku kao angažman po sebi. 

Tekstovi su rukopisa numerirani arapskim rednim brojevima, s tim da je manji dio teksta i naslovljen. Interpunkcijski je inventar minimalan. Odstupanje od pravopisnoga kanona primarno se odnosi na izostanak korištenja velikog početnog slova. Zbirka broji ukupno stotinu i pet tekstova u rasponu od minijatura do pjesničkih proza (katkad na granici kratke priče), a uvodna minijatura čitatelja uvodi u stanje egzistencijalnoga ruba koji se očituje šutnjom/ravnodušjem, asocijativno na tragu završne scene filma Torinski konj Béle Tarra iz 2011. Posrijedi je, rekao bih, slika odustajanja od svakog otpora, prihvaćanja egzistencije kao ograničene činjenice generalno neovisne o djelovanju njenih “obnašatelja”: sivo nebo / krovovi pod nebom/ljudi pod krovovima/šute. Ta je slika poduprta programatskom ironijom drugoga teksta, oksimoronom koji, s obzirom na aktualnu zbilju, ne mora nužno biti tako shvaćen (šutjeti/treba šutjeti/na sav glas). Tu nipošto nije izostaviti tekst “šutnja” (dramska igra u četiri slike), paradramski komad koji bismo, s obzirom na šutnju historijski mahom značajnih likova, također slobodnom asocijacijom dovesti mogli u vezu s Cageovom epohalnom “kompozicijom” 4’33’’, premda tolika sloboda u interpretaciji konzumente kritičkoga metateksta može zasmetati. 

Intertekstualnost, citatnost i autocitatnost bitnim su karakteristikama rukopisa. U petom tekstu tako imamo citat Janka Tomića, autora Hrvatske stilistike iz 1875., u sedmom Severa, u osmom Aristofana i sl. Kao izvrstan primjer autocitatnosti navodim pjesničku prozu/kratku priču naslovljenu “paralalam”, prethodno objavljenu 2017. u Večernjem listu, a u sklopu natječaja “Ranko Marinković” (izvorno, dakako, objavljenu pod naslovom “Paralalam”). Figure su ponavljanja, dijelom izuzev u pjesničkim prozama, razmjerno učestale, uključujući i simploku (sedamnaesti i šezdeset i treći tekst, primjerice), kao i ponavljanje strofe na početku i kraju pjesme (treći, šesti ili npr. devedeset i šesti tekst). Nanosi metafore nisu odveć gusti. Katkad, kao u devetnaestom tekstu, svjedočimo i sinkretističkom opisu (“pred tamnom odorom zvuka”). Jedan je od provodnih motiva onaj mladoga lingvista (tekstovi 10, 23, 82, 95, 102) iz kojega proizlaze refleksije o jeziku i njegovim prirodama ili, jednako tako, o jezicima i njihovoj prirodi. Dvadeset i osmi tekst, onaj u kojem se susreću subjekt i slavni njemačko-francuski nadrealist Jean Arp (1886–1966), takoreći reflektira čežnju za povratkom modernističkom kanonu na koji ovdašnja mlada pjesnička elita, bit ću drzak, uglavnom samozadovoljno žmiri (“dugo, neoprostivo ga dugo nisam vidio!”). Katkad je, kao u trideset i drugom tekstu, uočljiva onomatopeja. 

Neki su tekstovi rimovani, bilo u natruhama (kao u završnicama tekstova 29, 36, 55. i 60), bilo dosljednom provedbom (“u šturcu, rudar u mračnom rudniku, sonet od žileta, ima li quoruma za sonet”, sedamdeset i sedmi tekst i sl.). Eksperimentiranje sonetom uočljivo je u više navrata, bilo da je riječ o podređenosti grafostilističkoj osjetljivosti kao u tekstu pečat (sonet), bila da je posrijedi redukcija jezičnoga materijala u korist ritma i auditivne senzacije, a po uzoru na sličnu intervenciju Raymonda Queneaua (1903–1976), s tim što je ovaj put intervenirano u Matoševe sonete “1909.” i “Prkos”. Tek uzgred, grafostilistički su osjetljivi tekstovi: 20, 25, 45, 46, 47, 48, 52, spomenuti pečat (sonet) i dr. Uz pedeset i peti je tekst priložena (ili dopisana) i ilustracija ptičje glave. Tekst “Stvarnost”, pak, intermedijalni je zapis realiziran kolažiranjem, precrtavanjem i dopisivanjem. Ujedno je posrijedi jedan od tekstova među čijim je motivima i nogomet: ovaj put legendarni Kolumbijac Carlos Valderama, kao u tekstu “olujni pampero” Leo Messi, čiji ponavljani datum rođenja sugerira, semantički barem, motivsku ravnopravnost, ako ne i pretpostavljenost u odnosu na druge provodne motive. Sreća je i ujedno prokletstvo postmodernizma, književni protusvijet kojim, rame uz rame, mogu donedavni napadač Barcelone i Miroslav Krleža, najveći pisac južnoslavenskih književnosti dvadesetoga vijeka. A sreća je, no ne i prokletstvo, s obzirom na prirodu rukopisa, subjektovo obraćanje mediju vlastite egzistencije vidljivo iz naslovnog vokativa (pjesmo): statiku šutnje zamjenjuje dinamizam tišine, uz reminiscentni spomen šimićevske plave boje vječnosti/smrti/ništavila. 

Dojma sam da je inzistiranje na grafičkim intervencijama, čestom kolažiranju, intertekstualnosti, citatnim dionicama i potpunoj koncepcijskoj i konceptualnoj relaksiranosti rezultirala, srećom rijetko, zalihostima koje nisu narušile ukupni postčitateljski dojam. Onaj koji potvrđuje poznato autorovo umijeće naznačeno supotpisivanjem goranovske zbirke “Svako je slovo kurva” (s Borisom Gregorićem, 1989). Usprkos intervju koji je krajem listopada autor dao za portal Moderna vremena, a u kojem tvrdi kako se, kad je pjesnik, ne uzda u pomoć kritičara i profesora Bagića, nisam posve siguran da je tome tako. Što je dobro. Naime, rezultat je “prešućenih šaputanja” poetička elokvencija koja, za razliku od sve predvidivije dominantne mladoautorske hipermetaforičnosti, čitatelja obvezuje na korespondenciju s metatekstom, čega je rezultat učenje biti čitateljem, ali i biti pjesnikom, umreženim sa svim informacijskim ponornicama svijeta koje, upravo infodemiji zahvaljujući, tonu kroz krhko tlo suvremenosti nespremno za bujajuće korijenje radikalizama svih vrsta. Na što bi se subjekt pjesme prisega, namjerno stote u zbirci, nadovezao ciničnim izuzećem iz strukturnih podjela koje se, gle čuda, tiču i domaće književnosti: ne broje me navijači/ni hadepe ni dehaka.

 

Express, 7. prosinca 2021.

https://express.24sata.hr/kultura/ponornice-od-gorgije-i-arpa-do-valderame-i-messija-25490

 

Bilješka o autoru

Franjo Nagulov, rođen je u Vinkovcima 1983. gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera studirao je knjižničarstvo i hrvatski jezik i književnost. Diplomirao je 2007. godine na temu Stilistički uvid u pjesnički opus Branka Maleša. Zaposlen je u Osnovnoj školi Stjepana Antolovića iz Privlake na mjestu školskoga knjižničara. Od 2007. do 2010. bio je vanjski suradnik / asistent na studiju književnosti Filozofskoga fakulteta u Osijeku (nositelj kolegija bio je prof. dr. sc. Goran Rem). Objavljivao je stručne i znanstvene radove (vidjeti prilog) i monografsku jedinicu naslovljenu Recepti za jezikovu juhu: Polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša (Osijek, 2011).U književnost ulazi 2005. osvojivši treću nagradu na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Do danas je objavio tri romana, dvanaest zbirki poezije i spomenutu studiju. Objavljivao je u nizu relevantnih časopisa za književnost (Republika, Poezija, Tema, Zadarska smotra, Nova Istra, Zarez, Vijenac, Književna revija, Fantom slobode, Stav, Artikulacije, Vrabec Anarhist, OKF Cetinje, Kolo i dr.), u emisijama Šest minuta poezije u šest, Poezija naglas i Bibliovizor Trećega programa Hrvatskoga radija. Poezija mu je prevođena na engleski, njemački i slovenski jezik. Autor je više od stotinu književnih kritika koje objavljuje u magazinu Express, časopisima Poezija, Tema, Stav i dr. Član je Društva hrvatskih književnika od 2011. Posljednje je dvije godine predsjednik Povjerenstva za prijem novih članova u Društvo hrvatskih književnika. U izdanju DPKM-a (današnjega BEK-a) objavio je dvije zbirke poezije u e-formatu. Sudionikom je brojnih tribina i književnih manifestacija (Dani eseja u Puli, Susreti književnih kritičara u Đakovu, Kvirinovi susreti u Sisku, Dani Ivana Trnskoga u Koprivnici, Pjesnički susreti u Drenovcima, festival Alpe – Adria u Koprivnici, Dani Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima i dr.). Zastupljen je u više antologija i panorama (poput Remove Poetike buke, Drenovačke antologije hrvatskoga pjesništva, urednica Sanja Jukić, Šalatove Panorame suvremenoga hrvatskog pjesništva na njemačkom jeziku, Remove Vinkovačke književne povjesnice i dr.). Dobitnik je šest nagrada za književnost i književnu kritiku. Član je prosudbenoga povjerenstva na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Član je uredništva online časopisa za književnu kritiku Stav. Glavni je urednik časopisa Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Autor je scenarija za cjelovečernji igrani film Adam redatelja Marija Šuline (2019). U pripremi je snimanje novoga filma istoga redatelja čiji scenarij supotpisuje s Ivorom Martinićem (Žena s gumenim rukavicama). Živim u Vinkovcima.

 

Popis samostalnih knjiga

Dečko. žena: dečko? naranča.Drenovci, 2006. (poezija)

Tanja.Zagreb, 2008. (poezija)

VK biceps. Zagreb, 2008. (poezija)

Smrtište. Vinkovci, 2009. (poezija)

Knjiga izlaska. Zagreb, 2010. (poezija)

Punomasni anđeo. Zagreb, 2011. (roman)

Recepti za jezikovu juhu: Polistilistička raščlamba pjesničkoga opusa Branka Maleša. Osijek, 2011. (studija o književnosti)

Crtač. Zagreb, 2011. (roman)

Soba 66. Zagreb, 2011. (poezija)

Signali. Zagreb, 2012. (poezija)

Zimsko računanje vremena. Zagreb, 2017. (poezija)

Služba riječi. Zagreb, 2018. (poezija)

Obnovljivi izvor energije. Zagreb, 2018. (poezija)

Zemlja zalazećeg Sunca. Slavonski Brod : Đakovo, 2019. (poezija)

Bilo jednom na Divljem istoku. Zagreb, 2020. (roman)

Okupacija u 26 slika (metodički obrađena lektira). Zagreb, 2022.

 

Nagrade za književnost i književnu kritiku:

Treća nagrada Pjesničkih susreta u Drenovcima (2005)

Nagrada Kvirinovih susreta za mladoga autora (2008)

Nagrada „Josip Sever“ (2010)

Povelja uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca (2010)

Nagrada „Duhovno hrašće“ Pjesničkih susreta u Drenovcima (2012)

Povelja uspješnosti „Julije Benešić“ za književnu kritiku (2015)

 

Scenariji za dugometražne igrane filmove:

Adam(2019), r. Mario Šulina

Žena s gumenim rukavicama(2022), supotpisuje Ivor Martinić, r. Mario Šulina

 

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting