Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Ako povremeno trebate prostor za svoje poslovanje, pomoć u organizaciji događaja, administraciju ili tehniku, za vas smo stvorili Poslovnu oazu. Pogledajte što sve ne morate sami imati ili raditi.
Pisci na mreži - Neda Miranda Blažević

Gošća 75. programa Pisci na mreži bit će Neda Miranda Blažević, pjesnikinja, likovna umjetnica, fotografkinja, ona koja živeći u više prostora, piše iz različitih mjesta i perspektiva: od Amerike do Hrvatske, ili je započelo i bilo sasvim drukčije. O ljudima, gradovima i ženama. Ili… Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autoricom u programu Pisci na mreži.

Namjera nam je danas u razgovoru s Nedom Mirandom Blažević, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

 

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Nedom Mirandom Blažević, odnosno njezini tekstovi i njezin nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

 

Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Nede Mirande Blažević da biste saznali više od onoga što sada znate o njoj. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

 

Linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=EIy7T8vucZw

http://www.stav.com.hr/tekuca-kritika/sva-njezina-ja/

http://www.nacional.hr/tag/neda-miranda-blazevic-krietzman/

http://www.buenosairesreview.org/author/neda-miranda-blazevic-krietzman 

 

Tekstovi

N. M. Blažević, Izbor iz poezije, 2018.

 

 

Voditelji programa Pisci na mreži

 

Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO

Miroslav Mićanović, AZOO

 

Dunja Detoni Dujmić

SVA NJEZINA JA

NEDA MIRANDA BLAŽEVIĆ-KRIETZMAN: OPSEG OTPORA, Fraktura, Zaprešić, 2017.

Zanimljivost pa i nedvojbena atraktivnost autobiografske proze Nede Mirande Blažević Krietzman, naslovljene „Opseg otpora“, nalazi se ponajprije u izrazitoj protežnosti njezine priče, tj. u širenju priče prostorom kojim kao da je autorica željela obuhvatiti čitav svijet. Ali istodobno je iznimnost ove autobiografije i u izrazito razvijenom, no i kontroliranom, sadržajnom sloju iste priče, dakle u sadržaju kojim se taj veliki narativni prostor sustavno, umalo nezaustavljivo popunjuje. Odmah se zatim može primijetiti kako to prostorno i sadržajno izobilje nalazi potvrdu/najavu u naslovu knjige, tj. u naslovoj sintagmi bogate metaforičnosti, dakle sintagmi koja se može protumačiti kao neka vrsta praga koji nas polako propušta, a zatim sve brže uvlači u tekst. Tada postaje jasno kako su pojmovi opseg i otpor – semantički nosivi dijelovi priče te kako oni ovu priču vješto i narativno rafinirano drže na okupu.

Za pojam opsega autorici je, kao epigrafski podsjetnik, poslužila definicija grčkoga matematičara i istraživača Eratostena, čovjeka za kojega kažu da je prvi izračunao Zemljinu veličinu, a prema čijoj je definiciji opseg „duljina zatvorene krivulje“. Današnjim i nematematičkim jezikom rečeno opseg bi mogao značiti i domet, dohvat, djelokrug, obuhvat. Zatim bismo se odmah mogli upitati: tko ne bi poželio da njegov životni doseg ima što širi obuhvat? Na istoj je napregnutoj semantičkoj crti i pojam otpora koji se određuje kao suprotstavljanje komu ili čemu; naime, fizičari kažu da je otpor protivljenje materijala (a taj bi materijal moglo biti i neko ljudsko biće) silama koje na njega djeluju i na taj ga način ograničuju. Tada bismo se opet morali upitati: tko ne bi poželio oduprijeti se silama koje ga tlače? No, za sve te silne otpore i opsege trebalo je zapravo i dosta hrabrosti.

Već na početku ove autobiografske priče nametnula se pomisao kako je autorica poput nekog postmodernog Eratostena željela pošto-poto svojim životom obuhvatiti, metaforički rečeno, Zemljinu veličinu, a u isti čas suprotstaviti se silama ustaljenosti, monotoniji, stereotipima, prosječnosti nekog znatno užeg prostora, ukratko: kruženjem nekim velikim prostorom željela je pomicati vlastite obzore i perspektive. Da bi u tomu uspjela, morala je krenuti u svojevrstan preustroj prostora u kojemu se rodila i isprva živjela. To je sustavno činila od trenutka kada je već u ranoj mladosti spoznala da se samo kretanjem dolazi do određena cilja i da se usput, a unatoč raznim preprekama, ponajviše emotivne ali i fizičke naravi, stječe putničko povjerenje u sebe, da se izbacuju neki imanentni strahovi. Tako je, čini se, počela njezina opsesija avanturom kretanja po zemljopisnoj karti, odnosno putovanja od rodnoga Gračaca, preko Bjelovara, Zagreba do Berlina, takve su bile i ljetne skitnje Italijom i Francuskom, a nakon toga duža, kasnije i stalna prebivanja u mnogim američkim gradovima, uglavnom u Kaliforniji. Ali usporedo s tom umalo nezaustavljivom potragom za nečim što u tuđini treba definirati, usvojiti ili odbaciti – trajala je ipak i autoričina sustavna svijest o polazištu. Ta se svijest potvrđivala kroz njezine uzastopne duže ili kraće povratke korijenima. Tako su se, dakle, iskristalizirali specifični oblici civilizacijskog nomadizma Nede Mirande Blažević; pri tomu je sloboda izbora odigrala glavnu ulogu, pokazala se njezinom temeljnom životnom potrebom. Jer ne kaže autorica bez razloga na jednome mjestu u tekstu kako svaki otpor ima svoju cijenu, ali se za uzvrat istodobno stvara poseban oblik slobode, neka nova i svježa zbilja.

Tu potrebu za kreativnim kretanjem mogli bismo iščitati i u obiteljsko-genetskom ključu: naime, autorica potječe iz ličke obitelji u kojoj je iseljeništvo bilo jedini način obiteljskog opstanka; o tome ona u knjizi iscrpno piše i pritom se koristi osobnim, ali i kolektivnim pamćenjem. Napomenimo da je ona zapravo prva koja je u tom pothvatu, što je znao biti i te kako mučenički, a tada još uvijek rezerviran samo za muške članove obitelji, prva krenula u „žensku“ potragu za prostorom drugosti, u žensku „putničku dijasporu“ (dakako iz posve drukčijih, reklo bi se, ne egzistencijalnih nego intelektualnih i kozmopolitskih razloga). Za nju je ta drugost bila mjesto susreta sa svojim dvojbama, predrasudama, znanjima, ironijom, prostor razotkrivanja, ali i prostor silnog učenja i kreativnosti, jer se jedino s razdaljine može zadržati vlast nad sobom, ukratko, spoznati sebe. Zato se nikada nije opredjeljivala između stranoga i domaćeg, onoga što teoretičari definiraju kao istost i drugost, nego je razvila neku posebnu moć bifokalnog gledanja: znala je kako biti i tu i tamo, znala je kako katkad biti i između, dakle, ne antagonizirati razlike nego upijati kulturnu energiju drugosti, a u isti čas pridonositi joj vlastitim kulturnim identitetom (za autoricu su slikarstvo i književnost dva načina umjetničkog čitanja svijeta, piše i objavljuje na hrvatskom i na engleskom, priređuje izložbe slika i umjetničkih fotografija i sl., kod nas i u svijetu). Za to je bila potrebna silna upornost, ne zato da bi preživjela nego prvenstveno zato da bi shvatila svrhu preživljavanja, posebno stoga što je pripadala onim piscima koje su Amerikanci, katkada  pomalo bagatelizirajućim tonom, nazivali onima koji dolaze iz „in the middle of nowhere“, dakle niotkuda, a to je dugo značilo s (jugo)istoka Europe. Svako se takvo kretanje po globusu odvijalo uglavnom u nekom strahu od gubljenja vremena, u stalnoj žurbi koju autorica naziva općim mjestom u ljudskom naporu da se zaustavi protjecanje vremena. No tom su se žurnom autoričinu kretanju suprotstavljale i razne prepreke, povremeno je to bila bolest koju ona u tekstu ironizira, naziva je kukavičkim atentatorom, ali s kojom je od mladosti naučila (su)živjeti i koju je uspjela, kako kaže, „pripitomiti“ kao neku vrstu drugoga, doduše napasnoga ja.

Upravo već spomenuta multikulturalnost koju je shvaćala kao skup jednakovrijednih identiteta – bila je, prema autoričinu uvjerenju, onaj važan pokretač kojim je pretapala svijet oko sebe u svoje pjesničke i prozne tekstove; pritom se pisanje autobiografske proze može protumačiti kao način borbe jednoga modernog nomada protiv gubljenja pamćenja, gubljenja domovine, jezika ili vlastitog identiteta. Slojevitost tog pamćenja uvjetovala je već spomenutu zgusnutu sadržajnost kojom je autorica popunjavala golemi prostor ove priče. Ali sve bi to bilo uzalud da Neda Miranda Blažević nije osoba koja zna pričati priče.

To se i u ovoj knjizi pokazalo u načinu na koji je strukturirala građu preuzetu iz svoje memorije, građu koja je umalo pucala po šavovima. Načelna joj je zamisao bila kao i u većini autobiografija – kronološkim redoslijedom prikazati život od rođenja do trenutka zapisivanja, no taj kronološki postupak ona sustavno narušava metodom asocijativnosti i montažiranja, oponašanjem selektivnog funkcioniranja ljudskoga pamćenja. Zato ne samo na jednome mjestu u tekstu kaže kako je „vrag vuče za rukav i šapće joj u uho da napravi malu digresiju“. Životopis je stoga isprekidan nizovima epizoda koje autorica, kao pripovjedačica koja zna što čini, narativno dinamizira, katkad unosi napetost i dramu iščekivanja, katkad priču prekida impresionističkim opisima krajolika ili pak nekih drugih dojmljivih detalja. Tako je postigla narativnu živost, ali i žanrovsku fluidnost teksta u kojemu se na istoj razini nalaze kraće esejističke digresije o raznim povijesnim, političkim, socijalnim, zemljopisnim i sličnim podtemama, na to se nadovezuju iz unutarnje, „oklopne“ perspektive – zapisi o gradovima, rijekama, znanstvenim otkrićima, rock-sastavima i stripovima, o Bogu, filozofima, jezicima, članovima obitelji, znancima i prijateljima, a napose o filmovima što bi se moglo ilustrirati sljedećim navodom: „Neograničeni, čisti prostor i često nevidljiva crta obzora zaštitni su znak Amerike. Taj neomeđeni znak prisutan je u mnogim vestern-filmovima i dokumentarnim filmovima o naseljavanju američkog istoka i zapada. Ta sunčana, snježna, travnata, kamenita, ravna, planinska, oblačna, kukuruzna i vodena prostranost Amerike duboko me fascinirala i još uvijek me fascinira.“ (N. M. Blažević Krietzman, 2017.,199).

Ipak, posebno mjesto u tekstu zauzimaju književne asocijacije: od britkih bilježaka koje se mogu čitati i kao kratka, isprekidana povijest svjetske književnosti – do primjedaba o pojavama i osobama s hrvatske književne scene, koje su odigrale određenu ulogu u autoričinu životu. U tu razgranatu priču ona upleće mnogobrojne unutarnje i izvanjske povezne motive koji su je potaknuli na pisanje. Sve je to, pak, premreženo suptilnim promišljanjima o vlastitim identitetskim aporijama, autorefleksivnoj intimi, pojačanom senzibilitetu i detaljima iz onog što naziva „blaženim“ trenutcima svakodnevna života.

Napokon, čini se da taj kolaž izabranih memorabilija iz života jednoga postmodernog nomada svjedoči ponajprije o umijeću kreativnog biranja i pripovijednog kombiniranja pa zato ova autobiografija neodoljivo potiče na parafraziranje one stare tvrdnje Antuna Šoljana – kako svaka posve izmišljena knjiga može biti istinita kao što i svaki životopis može biti istinit – samo ako su dobro izmišljeni. I upravo zato je pri pisanju ove, u isti čas istinite i izmišljene, autobiografije trebalo ne samo puno osobne hrabrosti nego i pravog spisateljskoga umijeća izmišljanja pa je baš u tome i tajna privlačnosti „opsega“ i „otpora“ ove knjige.

Objavljeno u časopisu za kritiku Stav, http://www.stav.com.hr/tekuca-kritika/sva-njezina-ja/

 

Bilješka o autorici

 

Neda Miranda Blaževićrođena je 1. siječnja 1951. u Gračacu u Hrvatskoj. Odrasla je u Zagrebu. Studij komparativne književnosti i sociologije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao urednica u Obrazovnom programu na Radio-Zagrebu od 1981. do 1989. Prvu zbirku pjesama, Zebra preko St.Ruka, objavila je u izdanju Matice Hrvatske 1976. Slikarstvom se počela aktivno baviti 1981. Likovno se usavršavala se u Zapadnom Berlinu u Künstlerhausu Bethanienu. Fotografijom se počinje aktivno baviti 1999. godine. Godine 1984/85.provela je u Minneapolisu i New Yorku kao korisnica Fulbrightove stipendije za književnost. Od 1991. do 2007. živjela je u Minneapolisu u SAD-u, gdje je na sveučilištu St. Catherine u gradu St. Paulu bila profesorica komparativne književnosti i interdisciplinarnih studija. Od 2007. živi i radi u San Diegu u Kaliforniji i u Zagrebu. Od 1976. do 2018. objavila je četiri romana, pet knjiga pripovijedaka, epsku poemu o caru Dioklecijanu, dvije radio-drame, tri knjige za djecu i mladež, knjigu eseja na engleskom, autobiografiju Opseg otpora (Fraktura, Zaprešić, 2017) i dvanaest knjiga poezije na hrvatskom, engleskom, njemačkom i francuskom. Za zbirku Vezuvska vrata (Fraktura, Zaprešić, 2011) primila je 2012. nagradu Društva hrvatskih književnika “Tin Ujević”. Pjesme, eseje i pripovijetke objavila je u mnogim hrvatskim, njemačkim, francuskim, talijanskim, argentinskim, kolumbijskim, slovenskim, poljskim i američkim časopisima i antologijama. Izložbe slika, fotografija, skulptura i instalacija održala je u Zagrebu, Hvaru, Rovinju, Osijeku, Vinkovcima, Splitu, Berlinu, Minneapolisu, St. Paulu, Winoni, Elk Riveru, New Yorku, La Yolli  i San Diegu. Za svoje književne i likovne radove primila je nekoliko domaćih i međunarodnih nagrada, priznanja i međunarodnih stipendija, uključujući Fulbrightovu stipendiju 1984/5. U Minneapolisu i New Yorku, te stipendiju Njemačke Akademije za Znanost I Umjetnost,  DAAD,  1991/2. U Berlinu, itd.

 

Poezija

Nomadi, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2015.

String Orchestra, na engleskom, 2013. Naklada Ðuretić, Zagreb

Vezuvska vrata, Fraktura, 2011.

Dioklecijanova palača – Diocletian’s Palace, dvojezično izdanje, Biblioteka časopisa Most / The Bridge, Društvo hrvatskih književnika, 2008.

Mappa Mundi, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2006.

Kao da počinje vjetar ili NeoN, Ceres, Zagreb, 1997.

NeoNTinte, Mariennpresse, Berlin 1991.

Ianus, Naprijed, Zagreb, 1989.

Nedogled, Dometi, Rijeka 1984.

Mimikrija, Zagreb, 1981.

Vrt dobre Nade, Naprijed, Zagreb, 1980.

Zebra preko St. Ruka, Matica Hrvatska, Zagreb, 1976.

 

Knjiga eseja i fotografija na engleskom

A Woman is a Woman is a Woman (Žena je Žena je Žena) Houghton Mifflin, Boston, 2003.

 

Pripovijetke

Marilyn Monroe, moja majka, Fraktura, Zaprešić, 2012.

Chagallov Rođendan, Mladost, Zagreb, 1988.

Razglednica, Matica Hrvatska, Zagreb, 1979.

 

Romani

Svjetlo zmajevih glava i tajna četiriju čarobnih jaja, Alfa, Knjige za djecu i mlade, Zagreb, 2016.

Potres, Fraktura, Zaprešić, 2014.

The Dragonheads and the Mystery of the Twelve Magical Eggs, (Zmajeve glave i tajna dvanaest magičnih jaja), napisan i objavljen na engleskome; Universe, New York, 2008.

Ples na pepelu, Hrvatska Sveučilišna Naklada, Zagreb, 1994.

Američka predigra, Grafički Zavod, Zagreb, 1989.

 

Autobiografija: Opseg otpora, Fraktura Zaprešić, 2017.

 

Drame i filmski scenariji na hrvatskom i engleskom jeziku

Runner in Heaven(Trkačica u raju), scenarij napisan na engleskom jeziku, 2006.

Clutter (Zakrčenost), drama napisana na engleskome; izvedena u kazalištu Waring Jones, Minneapolis, 2005.

The Death of a Moose (Sobova smrt), jednočinka napisana na engleskome jeziku; izvedena u kazalištu Waring Jones, 2004.

Teuta, Queen of Illyria (Teuta, Kraljica Ilirije), Udruženje američkih dramatičara, Los Angeles, 2003.

Areas of Sun and Shade (Predjeli sunca i sjene), Udruženje dramatičara Minneapolisa, Minneapolis, 1995.

Skini se i dođi, Alice, Radio-Zagreb, 1989.

König, Radio-Zagreb, 1982.

 

Značajnije samostalne izložbe

Venezia in Las Vegas, Venecija u Las Vegasu; izložba fotografija u Multimedijalnome centru Athenaeum, San Diego, Californija, 2010; u galeriji Slavko Kopač, Vinkovci, 2010; u Talijanskome institutu za kulturu, Zagreb, 2008; u galeriji Batana, Rovinj, 2009; u galeriji Pučkoga otvorenog sveučilišta, Split, 2009; u Galeriji likovnih umjetnosti, Osijek 2009.

Knjiga umjetnost; izložba skulptura u pleksiglasu u Multimedijalnome centru Athenaeum, San Diego, Californija, 2008.

Paris SiraP; izložba fotografija u Francuskome Institutu, Zagreb, 2006.

Dubrovnik, Sedona and the Grand Canyon: Aesthetic Mirroring of Nature and Architecture, Photographs, galerija Catherine G. Murphy, St. Paul, SAD, 2005.

Dubrovnik, Veliki Stijenjak i Sedona; Estetske podudarnosti između arhitekture i prirode, fotografije; Muzej Mimara, Zagreb, 2004.

The Partallel Worlds of Luminosity (Paralelni svjetovi svjetlosti): slike na platnu; galerija Jean Stephens, Minneapolis, SAD, 2001.

Traveler(Putnica): crteži na papiru; galerija Wiese, New York, SAD, 2000.

Mixed Messages, (Pomiješane poruke): slike na platnu i instalacije; galerija Centar, Winona, SAD, 1999.

Opening of the Messages(Otvaranje poruka): instalacije; The Walker Art Center, Minneapolis, SAD, 1997.

Myth and Magic(Mit i magija): slike na platnu, galerija Umerov, Minneapolis, SAD, 1995.

Dreams, Analysis & Cappuccino (Snovi, analize i cappuccino): slike na platnu i instalacije; galerija Catherine G. Murphy, St. Paul, SAD, 1994.

NeoNINK: grafike, svilotisak; galerija Einstein – DAAD program, Berlin, Njemačka, 1992.

Monoliti; akrilik na papiru, Galerija Nova, Zagreb, 1987.

 

Nagrade, stipendije i priznanja

San Diego Book Awards Association; Certificate of Excellence for Poetry: Diocletian’s Palace, 2008. (Bilingual edition)

San Diego, Udruženje za dodjelu književnih nagrada; Nagrada za poeziju, Dioklecijanova palača, 2008. (Dvojezično izdanje)

St. Paul – Denny Prize for Distinction in Writing; Denny nagrada za izvrsnost u pisanju, 2005.

Izvanredno priznanje za fotografiju; Međunarodno udruženje svjetskih fotografa, Washington D. C., 2004.  

Uvrštenje u enciklopediju Pet stotina najutjecajnih američkih umjetnika i umjetnica, 2002.

Uvrštenje u enciklopediju Dvije tisuće najutjecajnijih američkih žena, 2000.

1993. Književna stipendija Pet sveučilišta u Minneapolisu/ St. Paulu, 1993.

DAAD stipendija Njemačke akademije za znanost i umjetnost, 1991/92.

Članica Međunarodne književne radionice u Iowi: The International Writing Program at the University of Iowa, Iowa City, Iowa, SAD, 1990.

Fulbrightova stipendija za književnost; Minneapolis i New York, 1984/85.

Druga nagrada Večernjeg lista za kratku priču, 1987.

Treća nagrada Večernjeg lista za kratku priču, 1985.

Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za knjigu pripovijedaka Razglednica, 1979.

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting