Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Nema više životne radosti u vama? Tijelo vam je ukočeno i umorno? Baš za nas takve, stvorili smo Oazu plesa i pokreta. Nisu to dosadne vježbe, niti frustrirajuće plesne škole. Nije to samo za mlade i spretne. To je za sve nas. Ma, morate doći bar jednom. A ako ipak nemate hrabrosti ili vjere da će vam biti ugodno, pišite nam o svojim željama i bojaznima.

Pisci na mreži - Branko Čegec

21. prosinca 2011.

 

Pogledajte snimku susreta

 

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Branko Cegec
Attendee key: Participant

 

ili na ovomo linku.

 


 

Triptihtekstovi o tekstovimatu i sad, oko nas!

 

I. Pun mjesec u Istanbulu


Za onoga koji se uputio u drugo, na Drugoga, za onoga koji propituje vlastito mjesto i narav svoga jedinstvenog pjesničkog glasa u prostoru nepoznatoga, nesavladivog, ili onoga što je u različitim reliktima lektire ostalo kao „tamni vilajet“ciklus pjesama / knjiga Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu specifična je vrsta „tamnog mjesta“ „Pjesma“ i „knjiga“ u procesu migracije čitanja i kretanja pisanja važne su klasifikacijske oznake koje opisuju poznato i provjereno: znamo o čemu govorimo, znamo gdje se nalazimo i prije nego li stignemo na odredište. Lakše nam je tako čitati, ako ne i pisati!


Susret s drugim, konflikt rasutog tereta koji putuje s nama, odricanje i pristajanje, usuglašenost teksta s neuhvatljivom magmom grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotiče se, ili je u središtu, u naravi nove poezije Branka Čegeca. Uznemirujući okoliš, prisutnost ljudi, drukčijeg svijeta, istodobnost različitog u istomfragmentira se, dekodira i spušta u prostor pjesme, koji je hirovit, višestruk, heterogen, neizvjestan…


Poezija je u svojoj procesualnosti i krhkosti, golosti i ranjivosti, paradoksalno, jedini pouzdan znak, mogućnost opstanka. Jednostavno: što može u kretanju gradom, njegovim drukčijim mjerama, razmjerima, aršinima, biti oslonac, sigurnost, pouzdanost, odnosno što jest pouzdano mjesto u mapi novog i drukčijeg, neprovjerenog iskustva? Tekst se nadaje kao sigurno i pouzdano mjesto: tekst nesigurnosti, straha, brige, gledanja, upiranja pogleda izvan mnogostrukosti, onkraj svjetla ili iza onoga što se predstavlja, prikazuje.


Mrmor glasova, predstava i pozornica, bitka i mir, prisutnost i odsutnost, dalekometnost znaka i naličje teksta: „fotografiranje je predstava/ iz koje izlaziš ozarena i sočna./ boja koktela nepodnošljiva je,/ znam da ga ne možeš popiti,/ ali sintaksa nepoznanica/ svaku mogućnost ostavlja otvorenom./ bizarni likovi kruže orbitom/ i izvikuju parole prodavača trešanja./ počinje bitka za galatasaray, trajekt i bešiktaš./ čim započnezavrši!“ (Gore)


Riječ je o potrebi da se odredimo spram cjelovitosti, o izrazu nesvjesne težnje da se građom poezije, njezinim ritmom, disonancama i ponavljanjima, pouzdanim stihom i opasnom maštom, suglašenošću različitogaosiguraju prostorno-vremenske koordinate. Što se hoće reći o zatečenom pjesniku, pjesničkom glasu, subjektu u novom okolišu: „izroniš iza stakla: ne vrištiš, ne surađuješ./ ulicom protutnje timpani i vještice./ zaskoči te mladost, snjegovi  na obrazima./ zatim ponoć: podivljala./ došli konji: otperjali./ sišla s neba: zakuhala./ niz lijevo, niz desno, niz grom, niz pakao:/ razlomak koji nitko ne razumije.“ (Kontrarevolucija).


Naravno, pokušava se odmah izreći zatečena razlika u tekstu, koji ne nastaje na dva odvojena područja, u dvije različite klimatske zone ili se pjesma / tekst strukturira upravo na opreci između urbanoga i zavičajnog, prošlog i zatečenog, čitanog i upisanog. Sve ono što je za knjigu pjesama Branka Čegeca Tamno mjesto bilo zapreka ili opreka, na osnovi koje je tekst nastajao, proizvodio se i bivao drukčijim glasom u prostoru suvremene hrvatske poezije, glas drugosti u odnosu na stanje stvari vlastitog pisanja i neizvjesnog kalendara poezije oko nas – sada je u lirskom dnevniku, divljem i istodobno kultiviranom zapisu iz Istanbula – dovedeno u pitanje.


Ali nije više moguće postavljati pitanja, jer nezaustavljivost i pokretljivost prostora u kojem traje „pun mjesec u Istanbulu“ traži drugu vrstu snalaženja, koordinaranja, kretanja, otkrivanja. Ono što se sada nabraja kao potrebno, istodobno je opis poezije Branka Čegeca koju čitamo: čitatelj je uvučen u labirint i maticu, magiju ove poezije, jer ona (poezija) nije njegov vodič, pouzdani palac, zastava ili balon u ruci. Nije iz toga nastala, to nije njezino rodno tlo, ona živi od istodobnosti glasova, zvukova, pamćenja i pročitanog, izgubljenog i zapisanog: „zvuk nije nešto na što pristajemo./ on nam se zasijeca u sve strane svijeta/ i rastura orijentaciju:/ gore je dolje, dolje je zapad,/ istok je naknadno i tako/ četrdeset tisuća kilometara./ taksimetar ne radi u sumrak/ dok zastoj je na mostu između kontinenata./ koja strana je mračnija?/ uvijek ona u koju dolaziš.“ (Padanje mraka na Istoku).


Jesmo li u čitanju došli do temeljnog znaka, razlomka i zajedničkog nazivnika: došli smo i otišli, pristigli u drugu odsutnost punog mjeseca u Istanbulu, isteklo je vrijeme imena i činjenica, kalendarsko, ali ono što nam doznačuju lica na ulicama Istanbula, egzistencijalnost i sudbina, upisano je na drugom polu značenja, na drugoj (mračnoj) strani mjeseca i stranice poezije Branka Čegeca.
 

II. Zapisi iz pustog jezika


Knjiga Branka Čegeca Zapisi iz pustog jezika ima višestruk, poliperspektivan karakter: ona je naličje izgubljene događajnosti, čiji (pjesnički) glas istrajava u kaotičnoj svakodnevici, u razlici, u odustajanju od završene i savršene slike svijeta. Fragmenti, mikroeseji, poezija – zapisi iz pustog jezika – nastaju na tlu demontirane kronologije, nesigurnog pamćenja kao sublimacija onoga što nas okružuje i žestoko se upisuje u naš vidokrug, u naša tijela, u govor. Nesputani govornik naizgled kritičkim monologom niže prizore iz neposrednog (društvenog) okoliša i sravnjuje ih s čitanjima Drugog i Drugih, pretvarajući ih u dokument kaosa u kojem živi, živimo. Riječ je o literaturi koja, na putu od grafita i plakata do priče i pjesme, potkopava vlastiti jezik, komentira i dovodi u pitanje statuse i uloge onih koji kreiraju postojeće stanje stvari – a ono nije ugodno, ugođeno onome što bismo zvali svojim životom ili prostorom sigurnosti. Zapisi iz pustog jezika pršte od provokativnosti i seksualnosti (teksta), koji sigurno više nije ekscesan, ili ne osigurava nedopuštenu mjeru straha, ali mijenja prostor gledanja i labirint (čitanja) teksta. Zapisi iz pustog jezika uznemirujući su pjesnički dnevnik, skriven u sms-poruke, nesigurno more i pamćenje, aluzije, citate i parafraze, u imena hrabrih i gubitnika u silovitost i borbenost… Između trošnog i vječnog, banalnog i patetičnog. Zapisanog, uzvišenog i pustolovnog. Žudnja i kaos – mjera su zapisa Branka Čegeca, a koliko god to bilo upitno (pisanje, upisivanje, utiskivanje znakova i značenja) – i jedini je mogući odgovor. Jedino moguće oružje. Jedina moguća obrana. Zasada.

III. Pokret otpora


Tekstove knjige Pokret otpora ispisivalo je u sedam godina vrijeme nesklono boljim običajima i uvjerenju da su časopisi (i knjige) pokretači kulture (društva, svijeta…). Branko Čegec u uvodnicima časopisa za knjigu Tema, u nerijetko košmarnom uredničkom dnevniku, bilježi manje ili više poznate činjenice o izlaženju i neizlaženju pojedinog broja, suradničkim i ne-suradničkim, financijskim nevoljama, autorima, knjižarama, sajmovima, festivalima, o prodaji, distribuciji, digitalnom i virtualnom – i o mnogo čemu drugom. Strast i zagriženost, upućenost u fenomene i nove kontekste izdavačkih i književnih praksi, upisana u njegove uvodnike, nadilazi prostor vlastitog interesa i prerasta u sliku zajednice čiji su životi neodvojivi od knjige i borbe s vjetrenjačama. Ironično i duhovito, nerijetko zajedljivo i melankolično, ustrajno i hrabro nižu se tekstovi – ispod crte, smisao i prostor, zašto, kako i za koga, tzv. kritika, era digitalnog, dobrodošli u nadrealizam… – koji su jednako važni za autore, kritičare, izdavače i svu onu hodajuću čitateljsku energiju koja se vezuje za knjigu kao presudan znak između čovjeka i jezika, prirode i kulture.


Učinimo taj pokret otpora, moglo bi se reći poletno i ambiciozno, ali upravo druga strana razumijevanja svijeta, iz jednoga drugog konteksta, podsjeća da su „načini na koje nešto ignoriramo jednako važni, ako ne i važniji od načina na koje nešto spoznajemo“ (G. Agamben). Krenimo, „pretražimo“ knjigu tekstova s onom mjerom ambicije kojom nam se nude dokumenti vremena, koji nam dostavljaju dovoljno znakova za mjeru vlastitog čitanja i pisanja, vlastitog života, sudbine.
(Miroslav Mićanović)
 

 

Bilješka o piscu

 

Dodaci:

B. Čegec, Pun mjesec u Istanbulu, izbor, 2011.

B. Čegec, Zapisi iz pustog jezika, izbor, 2011.

B. Čegec, Izbor iz poezije, 2011.

B. Čegec, Pokret otpora, izbor, 2011.

B. Čegec, Intervju, Quroum, 3-4-2011.

C. Milanja, Poetika B. Čegeca, kritika

M. Mićanović, Tamno mjesto, kritika

 

Internetske stranice (izvori):

www.brankocegec.com

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting