Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Želite poučavati druge, za svoj gušt ili za novac? Nemate prostor? Ne znate kako to oglasiti, naplatiti, organizirati? Niste sigurni te radite li to dobro? surprise Za vas smo stvorili Oazu znanja!  Pogledajte!

Pisci na mreži - Branko Čegec

21. prosinca 2011.

 

Pogledajte snimku susreta

 

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Branko Cegec
Attendee key: Participant

 

ili na ovomo linku.

 


 

Triptihtekstovi o tekstovimatu i sad, oko nas!

 

I. Pun mjesec u Istanbulu


Za onoga koji se uputio u drugo, na Drugoga, za onoga koji propituje vlastito mjesto i narav svoga jedinstvenog pjesničkog glasa u prostoru nepoznatoga, nesavladivog, ili onoga što je u različitim reliktima lektire ostalo kao „tamni vilajet“ciklus pjesama / knjiga Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu specifična je vrsta „tamnog mjesta“ „Pjesma“ i „knjiga“ u procesu migracije čitanja i kretanja pisanja važne su klasifikacijske oznake koje opisuju poznato i provjereno: znamo o čemu govorimo, znamo gdje se nalazimo i prije nego li stignemo na odredište. Lakše nam je tako čitati, ako ne i pisati!


Susret s drugim, konflikt rasutog tereta koji putuje s nama, odricanje i pristajanje, usuglašenost teksta s neuhvatljivom magmom grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotiče se, ili je u središtu, u naravi nove poezije Branka Čegeca. Uznemirujući okoliš, prisutnost ljudi, drukčijeg svijeta, istodobnost različitog u istomfragmentira se, dekodira i spušta u prostor pjesme, koji je hirovit, višestruk, heterogen, neizvjestan…


Poezija je u svojoj procesualnosti i krhkosti, golosti i ranjivosti, paradoksalno, jedini pouzdan znak, mogućnost opstanka. Jednostavno: što može u kretanju gradom, njegovim drukčijim mjerama, razmjerima, aršinima, biti oslonac, sigurnost, pouzdanost, odnosno što jest pouzdano mjesto u mapi novog i drukčijeg, neprovjerenog iskustva? Tekst se nadaje kao sigurno i pouzdano mjesto: tekst nesigurnosti, straha, brige, gledanja, upiranja pogleda izvan mnogostrukosti, onkraj svjetla ili iza onoga što se predstavlja, prikazuje.


Mrmor glasova, predstava i pozornica, bitka i mir, prisutnost i odsutnost, dalekometnost znaka i naličje teksta: „fotografiranje je predstava/ iz koje izlaziš ozarena i sočna./ boja koktela nepodnošljiva je,/ znam da ga ne možeš popiti,/ ali sintaksa nepoznanica/ svaku mogućnost ostavlja otvorenom./ bizarni likovi kruže orbitom/ i izvikuju parole prodavača trešanja./ počinje bitka za galatasaray, trajekt i bešiktaš./ čim započnezavrši!“ (Gore)


Riječ je o potrebi da se odredimo spram cjelovitosti, o izrazu nesvjesne težnje da se građom poezije, njezinim ritmom, disonancama i ponavljanjima, pouzdanim stihom i opasnom maštom, suglašenošću različitogaosiguraju prostorno-vremenske koordinate. Što se hoće reći o zatečenom pjesniku, pjesničkom glasu, subjektu u novom okolišu: „izroniš iza stakla: ne vrištiš, ne surađuješ./ ulicom protutnje timpani i vještice./ zaskoči te mladost, snjegovi  na obrazima./ zatim ponoć: podivljala./ došli konji: otperjali./ sišla s neba: zakuhala./ niz lijevo, niz desno, niz grom, niz pakao:/ razlomak koji nitko ne razumije.“ (Kontrarevolucija).


Naravno, pokušava se odmah izreći zatečena razlika u tekstu, koji ne nastaje na dva odvojena područja, u dvije različite klimatske zone ili se pjesma / tekst strukturira upravo na opreci između urbanoga i zavičajnog, prošlog i zatečenog, čitanog i upisanog. Sve ono što je za knjigu pjesama Branka Čegeca Tamno mjesto bilo zapreka ili opreka, na osnovi koje je tekst nastajao, proizvodio se i bivao drukčijim glasom u prostoru suvremene hrvatske poezije, glas drugosti u odnosu na stanje stvari vlastitog pisanja i neizvjesnog kalendara poezije oko nas – sada je u lirskom dnevniku, divljem i istodobno kultiviranom zapisu iz Istanbula – dovedeno u pitanje.


Ali nije više moguće postavljati pitanja, jer nezaustavljivost i pokretljivost prostora u kojem traje „pun mjesec u Istanbulu“ traži drugu vrstu snalaženja, koordinaranja, kretanja, otkrivanja. Ono što se sada nabraja kao potrebno, istodobno je opis poezije Branka Čegeca koju čitamo: čitatelj je uvučen u labirint i maticu, magiju ove poezije, jer ona (poezija) nije njegov vodič, pouzdani palac, zastava ili balon u ruci. Nije iz toga nastala, to nije njezino rodno tlo, ona živi od istodobnosti glasova, zvukova, pamćenja i pročitanog, izgubljenog i zapisanog: „zvuk nije nešto na što pristajemo./ on nam se zasijeca u sve strane svijeta/ i rastura orijentaciju:/ gore je dolje, dolje je zapad,/ istok je naknadno i tako/ četrdeset tisuća kilometara./ taksimetar ne radi u sumrak/ dok zastoj je na mostu između kontinenata./ koja strana je mračnija?/ uvijek ona u koju dolaziš.“ (Padanje mraka na Istoku).


Jesmo li u čitanju došli do temeljnog znaka, razlomka i zajedničkog nazivnika: došli smo i otišli, pristigli u drugu odsutnost punog mjeseca u Istanbulu, isteklo je vrijeme imena i činjenica, kalendarsko, ali ono što nam doznačuju lica na ulicama Istanbula, egzistencijalnost i sudbina, upisano je na drugom polu značenja, na drugoj (mračnoj) strani mjeseca i stranice poezije Branka Čegeca.
 

II. Zapisi iz pustog jezika


Knjiga Branka Čegeca Zapisi iz pustog jezika ima višestruk, poliperspektivan karakter: ona je naličje izgubljene događajnosti, čiji (pjesnički) glas istrajava u kaotičnoj svakodnevici, u razlici, u odustajanju od završene i savršene slike svijeta. Fragmenti, mikroeseji, poezija – zapisi iz pustog jezika – nastaju na tlu demontirane kronologije, nesigurnog pamćenja kao sublimacija onoga što nas okružuje i žestoko se upisuje u naš vidokrug, u naša tijela, u govor. Nesputani govornik naizgled kritičkim monologom niže prizore iz neposrednog (društvenog) okoliša i sravnjuje ih s čitanjima Drugog i Drugih, pretvarajući ih u dokument kaosa u kojem živi, živimo. Riječ je o literaturi koja, na putu od grafita i plakata do priče i pjesme, potkopava vlastiti jezik, komentira i dovodi u pitanje statuse i uloge onih koji kreiraju postojeće stanje stvari – a ono nije ugodno, ugođeno onome što bismo zvali svojim životom ili prostorom sigurnosti. Zapisi iz pustog jezika pršte od provokativnosti i seksualnosti (teksta), koji sigurno više nije ekscesan, ili ne osigurava nedopuštenu mjeru straha, ali mijenja prostor gledanja i labirint (čitanja) teksta. Zapisi iz pustog jezika uznemirujući su pjesnički dnevnik, skriven u sms-poruke, nesigurno more i pamćenje, aluzije, citate i parafraze, u imena hrabrih i gubitnika u silovitost i borbenost… Između trošnog i vječnog, banalnog i patetičnog. Zapisanog, uzvišenog i pustolovnog. Žudnja i kaos – mjera su zapisa Branka Čegeca, a koliko god to bilo upitno (pisanje, upisivanje, utiskivanje znakova i značenja) – i jedini je mogući odgovor. Jedino moguće oružje. Jedina moguća obrana. Zasada.

III. Pokret otpora


Tekstove knjige Pokret otpora ispisivalo je u sedam godina vrijeme nesklono boljim običajima i uvjerenju da su časopisi (i knjige) pokretači kulture (društva, svijeta…). Branko Čegec u uvodnicima časopisa za knjigu Tema, u nerijetko košmarnom uredničkom dnevniku, bilježi manje ili više poznate činjenice o izlaženju i neizlaženju pojedinog broja, suradničkim i ne-suradničkim, financijskim nevoljama, autorima, knjižarama, sajmovima, festivalima, o prodaji, distribuciji, digitalnom i virtualnom – i o mnogo čemu drugom. Strast i zagriženost, upućenost u fenomene i nove kontekste izdavačkih i književnih praksi, upisana u njegove uvodnike, nadilazi prostor vlastitog interesa i prerasta u sliku zajednice čiji su životi neodvojivi od knjige i borbe s vjetrenjačama. Ironično i duhovito, nerijetko zajedljivo i melankolično, ustrajno i hrabro nižu se tekstovi – ispod crte, smisao i prostor, zašto, kako i za koga, tzv. kritika, era digitalnog, dobrodošli u nadrealizam… – koji su jednako važni za autore, kritičare, izdavače i svu onu hodajuću čitateljsku energiju koja se vezuje za knjigu kao presudan znak između čovjeka i jezika, prirode i kulture.


Učinimo taj pokret otpora, moglo bi se reći poletno i ambiciozno, ali upravo druga strana razumijevanja svijeta, iz jednoga drugog konteksta, podsjeća da su „načini na koje nešto ignoriramo jednako važni, ako ne i važniji od načina na koje nešto spoznajemo“ (G. Agamben). Krenimo, „pretražimo“ knjigu tekstova s onom mjerom ambicije kojom nam se nude dokumenti vremena, koji nam dostavljaju dovoljno znakova za mjeru vlastitog čitanja i pisanja, vlastitog života, sudbine.
(Miroslav Mićanović)
 

 

Bilješka o piscu

 

Dodaci:

B. Čegec, Pun mjesec u Istanbulu, izbor, 2011.

B. Čegec, Zapisi iz pustog jezika, izbor, 2011.

B. Čegec, Izbor iz poezije, 2011.

B. Čegec, Pokret otpora, izbor, 2011.

B. Čegec, Intervju, Quroum, 3-4-2011.

C. Milanja, Poetika B. Čegeca, kritika

M. Mićanović, Tamno mjesto, kritika

 

Internetske stranice (izvori):

www.brankocegec.com

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting