Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Jedan od vrlo važnih segmenata poslovanja organizacije je sigurnost informacijskog sustava. Aquilonis nudi hrvatskim korisnicima proizvode koji su ocijenjeni kao najbolji u svojoj klasi, a bitno niže cijene od sličnih proizvoda iste kvalitete. ->>više

Pisci na mreži - Ivica Prtenjača

20. lipnja 2011.

 

Pogledajte snimku susreta

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Ivica Prtenjaca
Attendee key: Participant

 

ili na ovom linku.

 

Dobrodošao u okrutnost s kojom počinje pjesma
(Poezija = Ivica Prtenjača)

 

Čiteljsko iskustvo upozorava da se nerijetko teško odvajaju uloge i namjere govornika u tekstu pjesme i da ideja o poeziji "koja se izlaže" završava u području izgubljenih glasova ili njezinu svjesnom prepariranju koje znači poziv na čitanje. Tekst koji se izlaže prerasta u samoizlaganje, izlažem sebe kroz tekst, izlažem se upisujući o tekst ono što bih htio, ispunjavam prazninu kojoj ne znam početak i ne znam što bi ona bila. Uglavnom, psihoterapeutski poznato, za poeziju ponekad zanimljivo.


Poziv na čitanje naizgled je obvezujući samo za čitatelja, ali nije zanemariv trud što je sve pjesnik, govornik i sudionik "u dobrodošloj okrutnosti kojom počinje pjesma" bio spreman učiniti i što se ispod ponuđene „slobode pisanjasve skriva.

 

Što je u projektu pjesme?


Uvjerljiva domišljenost snažno se i samouvjereno iskazuje već u pažljivo odabranu naslovu pjesme. Naslov je u imperativu, u skladnosti koju očekujemo od stiha, naslov nije pasivan, uobičajen nego je uvod u njezino središte, u njezinu temu. Priziva se ogoljelost i snaga (dođite sa sjekirama), mijenja se mjesto subjekta i objekta, gdje nijedno nije neutralno i opozivo (Čovjek sanja ranu, rana sanja čovjeka), izražavanje, uzvik, zamjena svakodnevnog za fragment, za, činilo se, neupitne vrijednosti, za izmicanje i uzmak, za otvorenu temu. Istodobno, većina je pjesama bez svoga punoznačnog naziva, mjesto je prepušteno signalima, uobičajenim zvjezdicama i pjesme-tekstovi su ponekad i naizgled dio neke veće cjeline ili plutaju u vlastitoj obezglavljenosti, ilustrirajući same sebe.


Pažljivo slagane, s izabranim riječima i mjestima, ritmične i aluzivne pjesme Ivice Prtenjače stvaraju osjećaj užitka, užitka onoga koji se upisuje u riječi, koji se ogleda u njihovu sjaju i mogućnosti da budu i ono što, inače, nisu, što ne mogu i što ne bi smjele biti. On je njihov moćni govornik, on ih omekšava i premješta, on uključuje glagole i traže im sretnu putanju.


Poezija je to lijepih sintagmi. Poezija je to istodobno uporna pisca koji u riječima-znacima traži njihovu iluminirajuću moć, slobodno se vrti s riječima koje su već bile u toliko drugih konteksta (suze, misao, ribar, pjesma, mreža, naranče, rana, šišmiš, ponedjeljak, smrt, košulja, užas...) I sve one mogu biti udaljene, ozbiljne, moguće, tužne, mlade, neprohodne, dobre...


Riječ je, dakle, o pokretnoj i gibljivoj mreži riječi i njezinih bližih i udaljenijih značenja, riječ je o uživanju pozivanja, pisanja. Napetost od kojih se ta poezija stvara možda nikad nije postojala, ali ona svakako ne podnosi samoću, ona se razrješava u oku, pogledu i iskustvu Drugoga.

 

Što je to Drugo u poeziji Ivice Prtenjače?


Ako je u ranijim pjesmama odustajanje od intimnosti i subjektivnosti, bilo znak da se u pretpostavljenom zajedničkom "mi" krije dio patnje ili se o njoj ne govori, sada se uživa u mogućnosti govorenja o opasnom, okrutnom, neuhvatljivom. Razumijeva se pisanje poezije kao pustolovina i strast lijepoga govorenja (pisanja) o opasnom, okrutnom.


Sintagma koja se nameće i razotkriva svu opasnost poezije koja se u dovoljnoj mjeri ne izlaže nego poziva jest: slatki otrov. Slatki otrov se odnosi na ono što postaje dio nas i mi ne možemo bez njega: bolest i užitak, propast tijela u poliperspektivnoj slici svijeta...


Govornik je duboko svjestan sveprožimajućeg karaktera lijepoga i nestvarnoga i on mu odgovara spremnošću na dijalog sa svakodnevnom prolaznošću tijela i potrošnji govora. On mu hoće pridodati važnost, on piše i u području i prostoru pjesme upisuje vlastito disanje, kao svoje postojanje, kao jedinu nadu. Čitatelj će biti zaogrnut i odgovoriti pozivu, pozivu na bilo što, jer to zvuči pustolovnost, bijeg od samoće, zajedničko disanje, znači čežnju za onim drugim, nestvarnim i dalekim. Znači baš kao što se sada same zapisuju riječi odgovora na pjesnikov poziv: dođite... (Miroslav Mićanović)

 

Bilješka o autoru

 

Dodaci:

Dvije priče iz knjige Kod Yvesa
Ciklus pjesama "Lao Ti i ja"
Novi tekstovi (poezija, proza): Boks, Portir
Intervju Čudan osjećaj smirenosti, 2011.

 

Knjiga pjesama Pisanje oslobađa
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/pisanje_oslobada/index.htm


Knjiga pjesama Yves
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/yves/index.htm
 

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting