Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Želite poučavati druge, za svoj gušt ili za novac? Nemate prostor? Ne znate kako to oglasiti, naplatiti, organizirati? Niste sigurni te radite li to dobro? surprise Za vas smo stvorili Oazu znanja!  Pogledajte!

Pisci na mreži - Ivica Prtenjača

20. lipnja 2011.

 

Pogledajte snimku susreta: Snimka - Ivica Prtenjača


Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Ivica Prtenjaca
Attendee key: Participant

 

 

 

Dobrodošao u okrutnost s kojom počinje pjesma
(Poezija = Ivica Prtenjača)

 

Čiteljsko iskustvo upozorava da se nerijetko teško odvajaju uloge i namjere govornika u tekstu pjesme i da ideja o poeziji "koja se izlaže" završava u području izgubljenih glasova ili njezinu svjesnom prepariranju koje znači poziv na čitanje. Tekst koji se izlaže prerasta u samoizlaganje, izlažem sebe kroz tekst, izlažem se upisujući o tekst ono što bih htio, ispunjavam prazninu kojoj ne znam početak i ne znam što bi ona bila. Uglavnom, psihoterapeutski poznato, za poeziju ponekad zanimljivo.


Poziv na čitanje naizgled je obvezujući samo za čitatelja, ali nije zanemariv trud što je sve pjesnik, govornik i sudionik "u dobrodošloj okrutnosti kojom počinje pjesma" bio spreman učiniti i što se ispod ponuđene „slobode pisanjasve skriva.

 

Što je u projektu pjesme?


Uvjerljiva domišljenost snažno se i samouvjereno iskazuje već u pažljivo odabranu naslovu pjesme. Naslov je u imperativu, u skladnosti koju očekujemo od stiha, naslov nije pasivan, uobičajen nego je uvod u njezino središte, u njezinu temu. Priziva se ogoljelost i snaga (dođite sa sjekirama), mijenja se mjesto subjekta i objekta, gdje nijedno nije neutralno i opozivo (Čovjek sanja ranu, rana sanja čovjeka), izražavanje, uzvik, zamjena svakodnevnog za fragment, za, činilo se, neupitne vrijednosti, za izmicanje i uzmak, za otvorenu temu. Istodobno, većina je pjesama bez svoga punoznačnog naziva, mjesto je prepušteno signalima, uobičajenim zvjezdicama i pjesme-tekstovi su ponekad i naizgled dio neke veće cjeline ili plutaju u vlastitoj obezglavljenosti, ilustrirajući same sebe.


Pažljivo slagane, s izabranim riječima i mjestima, ritmične i aluzivne pjesme Ivice Prtenjače stvaraju osjećaj užitka, užitka onoga koji se upisuje u riječi, koji se ogleda u njihovu sjaju i mogućnosti da budu i ono što, inače, nisu, što ne mogu i što ne bi smjele biti. On je njihov moćni govornik, on ih omekšava i premješta, on uključuje glagole i traže im sretnu putanju.


Poezija je to lijepih sintagmi. Poezija je to istodobno uporna pisca koji u riječima-znacima traži njihovu iluminirajuću moć, slobodno se vrti s riječima koje su već bile u toliko drugih konteksta (suze, misao, ribar, pjesma, mreža, naranče, rana, šišmiš, ponedjeljak, smrt, košulja, užas...) I sve one mogu biti udaljene, ozbiljne, moguće, tužne, mlade, neprohodne, dobre...


Riječ je, dakle, o pokretnoj i gibljivoj mreži riječi i njezinih bližih i udaljenijih značenja, riječ je o uživanju pozivanja, pisanja. Napetost od kojih se ta poezija stvara možda nikad nije postojala, ali ona svakako ne podnosi samoću, ona se razrješava u oku, pogledu i iskustvu Drugoga.

 

Što je to Drugo u poeziji Ivice Prtenjače?


Ako je u ranijim pjesmama odustajanje od intimnosti i subjektivnosti, bilo znak da se u pretpostavljenom zajedničkom "mi" krije dio patnje ili se o njoj ne govori, sada se uživa u mogućnosti govorenja o opasnom, okrutnom, neuhvatljivom. Razumijeva se pisanje poezije kao pustolovina i strast lijepoga govorenja (pisanja) o opasnom, okrutnom.


Sintagma koja se nameće i razotkriva svu opasnost poezije koja se u dovoljnoj mjeri ne izlaže nego poziva jest: slatki otrov. Slatki otrov se odnosi na ono što postaje dio nas i mi ne možemo bez njega: bolest i užitak, propast tijela u poliperspektivnoj slici svijeta...


Govornik je duboko svjestan sveprožimajućeg karaktera lijepoga i nestvarnoga i on mu odgovara spremnošću na dijalog sa svakodnevnom prolaznošću tijela i potrošnji govora. On mu hoće pridodati važnost, on piše i u području i prostoru pjesme upisuje vlastito disanje, kao svoje postojanje, kao jedinu nadu. Čitatelj će biti zaogrnut i odgovoriti pozivu, pozivu na bilo što, jer to zvuči pustolovnost, bijeg od samoće, zajedničko disanje, znači čežnju za onim drugim, nestvarnim i dalekim. Znači baš kao što se sada same zapisuju riječi odgovora na pjesnikov poziv: dođite... (Miroslav Mićanović)

 

Bilješka o autoru

 

Dodaci:

Dvije priče iz knjige Kod Yvesa
Ciklus pjesama "Lao Ti i ja"
Novi tekstovi (poezija, proza): Boks, Portir
Intervju Čudan osjećaj smirenosti, 2011.

 

Knjiga pjesama Pisanje oslobađa
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/pisanje_oslobada/index.htm


Knjiga pjesama Yves
http://www.elektronickeknjige.com/prtenjaca_ivica/yves/index.htm
 

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting