Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Ako ste mala organizacija, jeste li znali da ne morate imati svoje servere i softver, već da sve možete besplatno koristiti na Internetu?! laugh Pitajte nas o tome!

Home
Pisci na mreži - Krešimir Bagić

30. ožujka 2011.

Pogledajte snimku susreta

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:

Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view

Recording ID: Kresimir Bagic

Attendee key: Participant

 

ili na ovom linku.

 

Dobrodošlo je pitanje gdje se zatječemo ulazeći u složenu mrežu jezika poezije Krešimira Bagićajer u njemu je (u pitanju o mjestu s kojeg čitamo tekst) možda začetak razumijevanja učinkovite jednostavnosti i magije riječi koja nas zavodi i drži budnima u polutami predgrađa. Jezik nas gleda, priopćava nam svoje želje, misli pjesnik. Stupajući u pokretno i dinamično područje teksta pjesme, potpisnici smo saveza s Drugim, prepuštamo se vodiču kroz carstvo znakova koji pred našim očima nastaju "kao da se čitav jezik upravo probudio". Fenomen glasa i riječi, jezika i sna prošiva njegovu poeziju kad između umora i spokoja izranjaju zračni stanari, dječaci koji love ribe ili Blaž koji skače u vodu, kad ljudi jedni drugima nazivaju dobar dan. Kad se susreću naizgled udaljeni i nespojivi svjetovi, kad jezik raste prema unutra, nešto nastaje ili nestaje na rubu osmijeha.

 

foto: Biljana Gaurina / CROPIXRiječ je o stanovitom učenju svladavanja prostora i jezika, o njegovu rasprostiranju, o procesu u kojem se neprekidno krećući naprijed pitamo o onome što smo prošli, što smo pročitali. Dok tražimo izlaz iz labirinta, (pjesničkog, našeg i njegova) iz školjke svijeta, izloženi smo "moru zvukova", asocijacija i novih smislova, iz kojih se izdvaja ono privlačno, neobično i pomaknuto. Nudi nam se kao putokaz, kao spasonosni trag za kojim možemo krenuti, po kojem možemo ucrtati vlastiti put.

Signali koje nam autor (pjesnik) odašilje iz svojih pjesama šire se kao radijacija glasova hrvatskih pjesnika (A. B. Šimić, I. Slamnig, D. Dragojević, A. Žagar...), kao zvuci gradova i drugih kultura, kao jeka pjesnika zaljubljenih u ljepotu riječi i svakodnevne rituale. Kao dijalog s onima koji zanosno pjevaju o cvijetu, ulici, ženi. Traži se i ugađa nevidljivo glazbalo vremena koje zvoni od virtuoznosti  i običnost riječi koje čujemo u prolazu...

Krešimir Bagić je pjesnik koji se predaje igri riječima, onoj neobuzdanoj radosti kad se miješaju bjelina stranice i snijega, rast cvijeta i brda, imena bliskih i dalekih mjesta.


Krešimir Bagić je pjesnik koji se odupire unaprijed strogo zadanim pravilima, ali – s druge straneupravo su njegovi tekstovi plod upotrebe viška mogućega, stvarnoga i, istodobno, nastaju odustajanjem od nekontrolirane upotrebe značenja. Njegova poezija izrasta iz prijepora koji se razvija u plutajućem i vibrirajućem događanju riječi i odgađanju da nešto završi, da bude konačno. (…)


Riječ je o pjesniku koji se upisuje u nove knjige s prtljagom iskustva koje pretvara u zavodljivu glazbu „riječi slatkih kao smokve“. Rad s poznatim alatima sada je gotovo spasonosno sredstvo da se u ne-upisani anonimni svijet ugrade nove figure i glasovi. (…)


Riječ je, svakako, o pjesniku opremljenom za putovanje na različite udaljenosti i nedorečenosti jezika, onom koji je spreman strpljivo čekati što će nastati (što će se izdjeljati) iz "nemogućeg rebra".


Riječ je o pjesniku koji upotrebljava vlastiti umor i ne opire se prostranstvima dječjih crteža, preobrazbi predmeta i stvari, prešućenim pogledima, slijepim šumovima, krošnjama i cvjetovima.


Krešimir Bagić je pjesnik koji voli unijeti red u nered i ne bježi od kronologije neizvjesne pustolovine pisanja, bavljenja riječima i njihovim magijskim učincima. Osvjetljavati osvijetljeno ili dodirivati mrak, opipavati neuhvatljivo i započeti ni iz čega nije strano njegovoj igrivosti i strasti pisanja, stvaranja.


Jesmo li se približili središtima događanja, jesmo li bili sudionici ili svjedoci dok smo čitali i dok čitamo njegovu poeziju? Što se dogodilo na kraju? Je li priča završila ili tek počinje?


I jedno i drugo, rekli bismo.


Bilješka o autoru:


Krešimir Bagić rođen je 16. siječnja 1962. u Gradištu. Objavio je sedam knjiga pjesama: Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem – nagrada "Goran", 1988), Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz, 2003), U polutami predgrađa (2006) i Trebalo bi srušiti zidove (nagrada "Dobriša Cesarić", 2011).


Autor je znanstvenoesejističkih knjiga Četiri dimenzije sumnje (koautor, 1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999) i Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), zbornika Važno je imati stila (2002) i Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor (2006), književnokritičke knjige Brisani prostor (nagrada "Julije Benešić", 2002), antologijskih izbora suvremene proze Poštari lakog sna (1996) i Goli grad (2003; slovenski prijevod: Golo mesto, 2005; poljski prijevod: Nagie miasto, 2009) te Rječnika Trećeg programa (1995).


Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika. Bio je urednik u Studentskom listu, Quorumu, na III. programu Hrvatskoga radija, voditelj Sekcije za teoriju književnosti, dopisnik Sportskih novosti sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni (1996-99) i bio voditelj Zagrebačke slavističke škole (2005-09). Šef je Katedre za stilistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 

Dodatak:

Izbor iz knjiga pjesama: Bršljan, Jezik za svaku udaljenost, U polutami predgrađa i Trebalo bi srušiti zidove

Prve dvije samostalne zbirke dostupne su na elektroničkim knjigama:

Između dva snažna dima i Krošnja

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting