Croatian(HR)English (United Kingdom)

Novosti

Jeste li znali da gotovo sav softver za vaše poslovanje možete koristiti besplatno, legalno?! surprise Pitajte nas o tome.

Pisci na mreži - Tanja Mravak

 

24. travnja 2012.

 

Pogledajte snimku susreta:

https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view?id=Tanja+Mravak&pw=Participant

 

Prilikom pristupanja ponekad su potrebni i ovi podaci:
Recording URL: https://www.livemeeting.com/cc/mspp/view
Recording ID: Tanja Mravak
Attendee key: Participant

 

 


 

Ključne riječi - Tanja Mravak: "Moramo razgovarati"

(ključne riječi iščitala i priredila Olja Savičević Ivančević)

 

Promatrala sam (prisluškivala) par koji se u vrtu svađao oko boje maćuhica koje će posaditi. Sukob je tako eskalirao da je žena u bijesu bacila prema mužu onu malu motiku za cvijeće (nije ga pogodila). Cijelo to vrijeme nisu promijenili temu, stalno su pričali o žutim i ljubičastim maćuhicama. Što vi stvarno, mislila sam, govorite jedno drugom? Jako me se dojmilo sve to skupa, taj nevjerojatan nesklad između izgovorenog i mišljenog i atmosfera koju su stvorili.

 

Autizam
Riječ "autizam" jako je moderna, da ne kažem "in", u posljednje vrijeme. I to mi ide na živce. Koristi se najčešće u dvije svrhe: jedna je naglasiti nerazumijevanje i jednosmjernost kod suprotne strane, a druga je naglasiti vlastitu posebnost i različitost, nekakvu elitističku "drugačijost". Autizam je ozbiljno stanje i mislim da korištenje te riječi na tako površan način ne pridonosi stvarnom prepoznavanju i osvještavanju problema, ma kako ga, da tako kažem, estradno popularizirao.
Pitaju me, često, koliko je moj posao utjecao na ovu zbirku. Nije puno. Ali stavio je preda me veliko pitanje: Razumijemo li se međusobno zaista? Je li potpuna iskrenost siguran ključ za razumijevanje? Razumijemo li stvarno tuđu potrebu da skače s padobranom, plete ili trči svakodnevno 10 kilometara ukoliko i sami nemamo tu potrebu? Osjećamo li zaista drugog? Možemo uvažavati, tolerirati, nastojati razumjeti, ali nisam sigurna koliko potpuno razumijevanje zaista postoji. I ovo je sve pod pretpostavkom da smo iskreni. Kad počnu prešućivanja, kalkuliranja i laži (a počnu, začudo, da bi se održao odnos),razumijevanje gubi i te sitne šanse.

 

Sinj i Split

Ovdje trebamo primijetiti najmanje dvije suprotnosti: mala i velika sredina i zagorska i mediteranska Dalmacija. Ovo s malim i velikim sredinama događa se svugdje na svijetu. Ti mali gradovi često su veliki neprijatelj individualnosti, iskrenosti, ljudske slobode. I to mi je najtužnije gledati, te ljude koji od silnog nastojanja da budu prihvaćeni (a ni oni ne znaju točno od koga) potpuno izgube sposobnost prepoznavanja i prihvaćanja sebe. Sjajno je jednom primijetio moj prijatelj: "Nije istina da se kod nas teško izražavaju emocije. Bar ne sve. Vidiš na primjer, bez problema se kaže Mrzim te, al Volim te nikako da se prevalja preko usta." Ne mogu reći da je izgubljena ljudska dobrota, ali vlada veliko emocionalno nesnalaženje. U dijelu priča to sam nastojala prikazati. Vidi se da tu negdje postoji ljubav, ali oni se ne snalaze baš najbolje s njom.
Split s druge strane nije baš neki megalopolis, ali ima dvije važne odlike velikog grada: dovoljan broj istomišljenika (ma što mislili) da se ne osjećate izolirano i dovoljan broj ljudi uopće da sačuvate privatnost. To je baza koja je čovjeku (meni) minimalna za dobar osjećaj življenja. Na stranu to što se sad događa u Splitu politički, a onda i građanski pa je taj pojam velikog grada ukaljan onim najgorim "iz malog".
A što se tiče mojih priča, neke zaista nose odrednice vlaškog mentaliteta , ali većina ih se mogla dogoditi bilo gdje. Zapravo, neke su se mogle dogoditi samo u gradu koji ima dobru trgovinu audio opremom.


Urbano i malograđansko
Uf, evo još nekih pojmova čija me upotreba zna iznervirati. Nekad mi se čini da se taj izraz "urbano" koristi za jasnu distinkciju određenih stanovnika velegrada od pripadnika nekih drugih krajeva, gradova, mjestašaca, sela. I na kraju to "urbano" završi isto u nekom ćorsokaku nerazumijevanja i neprihvaćanja drugog. A zapravo bi urbano negdje u svojoj biti trebalo značiti stanovitu širinu pogleda nastalu zbog više utjecaja koje nudi grad, a ne hodanje iznad zemlje ili oslobodibože blata. A tog pravog urbanog možemo naći i u manjim sredinama i ovisi o pojedincu, a ne o gradu. Pada na pamet da je malograđanština naziv koji bi pristajao i ovom deklarativnom, a ne istinskom urbanomMeđutim loše je kad ljude toliko obuzima ta definicija urbanog, gradskog, finijeg, pa cijeli život potroše na dokazivanje sebi i drugima da su to (sve i da zaista jesu).

Dvoje
Dvoje, par, dijada, u nekim slučajevima i trijada.
Emotivno-sociološko-intelektualno-kemijsko-biološko-fizikalna (itd...) zavojnica, ljudskom umu nedokučiva i neodoljiva.

Prešućeno
Promatrala sam (prisluškivala, kajem se) par koji se u vrtu svađao oko boje maćuhica koje će posaditi. Sukob je tako eskalirao da je žena nakon dosta vike u bijesu bacila prema mužu onu malu motiku za cvijeće (nije ga pogodila). Cijelo to vrijeme nisu promijenili temu, stalno su pričali o žutim i ljubičastim maćuhicama. Što vi stvarno, mislila sam, govorite jedno drugom? Jako me se dojmilo sve to skupa, taj nevjerojatan nesklad između izgovorenog i mišljenog i atmosfera koju su stvorili. Ako sam u ijednoj priči uspjela dočarati dašak atmosfere koju sam tad osjetila, zadovoljna sam učinjenim.
Likovi u tim pričama govore samo da prekriju šutnju. Ali emocije ne mogu sakriti pa makar i o maćuhicama pričali. Tema koja se prešućuje uvijek je glasnija od one o kojoj se priča.

Patrijarhat
Patrijarhat sam promatrala isključivo na osobnim, obiteljskim i partnerskim razinama. I razmišljala o njegovim posljedicama podjednako na muškarce i na žene. One su vidljive i u onim obiteljima gdje patrijarhat više nije tako jako izraženžene gube samopouzdanje, postaju plašljive, povodljive i nesigurne, a muškarci se ne snalaze u bliskim odnosima. Ta šteta koju je patrijarhat nanio razvoju ljudskih odnosa meni je strašna. Čini mi se da će ga se odatle trebati i početi liječiti.

Feminizam
U mojim pričama nema žena koje bi mogle poslužiti kao feministički uzori. Netko bi ih eventualno mogao uzeti i reći "Evo, zbog ovakvih priča nam treba feminizam". Te junakinje su mahom pasivne i podložne, ali ne u slavu patrijarhata nego kao upozorenje.
Na razinama međuljudskih odnosa feminizam neće biti potreban, a patrijarhat neće opstati kada se uredno i zdravo emocionalno razvijemo.

Brak
Ima jedna rečenica koja se može na dva načina tumačiti: "Njihova je veza završila brakom." Jeste li ikad čuli da netko kaže: "Njihova je veza počela brakom J"?
Brak može biti svašta: cvjetna livada, bojno polje, šahovska ploča, zločinačka organizacija, barokomora, laboratorij, mirovni sporazum, odgajalište, zatvor, sigurno utočište...
To mi je pravi rudnik tema iako bih trebala pomalo potražiti i druge. Ima valjda života i izvan braka, barem onog literarnog života.

Radnička klasa
Svijet kojem pripadam. U vrijeme kad su moji roditelji bili radnička klasa netko kao ja danas, standardom je njima bio klasa iznad. Ne puno, ali iznad. Danas mi se čini da sam ja standardom ispod onoga što su oni bili tad. Moji su likovi iz tog svijeta. Ne bore se za golo preživljavanje, ali ni ne miču se puno s mjesta. Doprinosi i to njihovim stanjima. Ali nisu "moranja razgovaranja" lišeni ni imućni, tako da za glavnu nit ove zbirke imovinsko stanje nije presudno.

Kratka priča
Pjesma košnice, zbirka priča norveškog pisca Frode Gryttena.

Lokotar
Nakon pobjede na Prozaku, negdje krajem proljeća, Kruni sam poslala priče i on me je, naravno, počeo gnjaviti usred ljetovanja. E sredi ove navodnike, e ovo zaboravi da si ikad napisala, prepravi to, dodaj ovo... Ali uvijek u rekordnom roku odgovara na mail, poruke i pozive, što pruža silnu sigurnost u bilo kakvom profesionalnom odnosu. Osim toga brine se o knjizi i autoru i nakon objave. Nemam iskustva s drugim urednicima, ali moj prvi rad s urednikom bio je ugodan i koristan.

Ženski val
Ako misliš na ovogodišnju produkciju koja je iznjedrila nekoliko naslova ženskih autorica onda moram reći da uopće ne mislim da je to neki val. To se slučajno dogodilo. Te su žene pisale sigurno u periodu od četiri, pet godina i sad se, eto, dogodilo da su sve objavile u isto vrijeme. Međutim, ono što je u toj slučajnosti važno jest da taj ženski val gubi svoj predznak "ženski" i da dobiva predznak "dobar". Vjeruj mi, ne želim da itko kaže da mi je zbirka "baš ženska", nego "baš dobra".

 

Olja Savičević Ivančević, 2. 12. 2010. (Moderna vremena Info)
 

 



 

Bilješka o autorici:

 

Tanja Mravak rođena 1974 u Sinju. Završila Učiteljski fakultet u Splitu. Živjela u Sinju, Zagrebu, Visu i Splitu. Zaposlena u Centru za autizam u Splitu kao voditelj skupine. Odgajam, obrazujem i skrbim o četvoro djece s autističnim poremećajem.
Objavila knjigu priča Moramo razgovarati i za nju dobila nagradu „Slavić“ Društva hrvatskih književnika za najbolju debitantsku knjigu, nagradu Jutarnjeg list za najbolje prozno djelo 2010. i posebno prizanje Slobodne Dalmacije za umjetničko ostvarenje.


Prije objave zbirke priče su joj uvrštene u dva izbora Najboljih hrvatskih priča i dobila je nagradu za kratku priču na natječaju Ekran priče 2005.
Posljednje tri godine rado se odaziva na splitski festival pričanja priča Pričigin.


 


 

Dodaci:

T. Mravak, Izbor priča, 2012.

 

Internetske stranice:

Moderna vremena Info

Jutarnji list

Slobodna Dalmacija


 

 
Web Hosting Cheap Web Hosting PayPal Hosting